Psihička priprema za porod

Psihička priprema za porod


Vijest o vlastitoj trudnoći rijetko koja žena dočeka spremna bez obzira da li se trudnoća planirala ili nije! To je uvijek novost – očekivana ili neočekivana!  Nakon prvog "šoka" nastupa opće veselje, radost koju čitava obitelj jednako doživljava! Vrlo ubrzo počinje planiranje: kako organizirati život, prostor u kojem živite, sobe za bebu, što sve kupiti…. jer pred vama je 9 mjeseci u kojima imate dovoljno vremena sve obaviti na miru i planski te se psihički pripremiti na porod.

najava trudnoce

Tek nakon smirivanja dojmova i novog osjećaja koji se u vama probudio dolazi veliko - POROD - kao svjetleći znak iznad glave! No, i za to imate 9 mjeseci pripreme, informiranja i proučavanja. 

Velika većina mladih budućih mama je u nekom periodu života razmišljala o bebi, obitelji – porodu, naravno i razgovarala, slušala iskustva mama, baka, ali nekako najviše iskustva svojih prijateljica koje su rodile, koje su prošle ono što vas tek čeka.

Mogu vam svima opisati svoje iskustvo i nadati se da će vam pomoći u pripremi za taj definitivno najveći i najčarobniji trenutak u životu svake žene koja odluči postati – mama!

Planirala sam obje trudnoće – željela sam dijete i željela sam biti mama! Samim time znala sam i da ću ući u rađaonu, da će me boljeti… ali o samom porodu nisam neko vrijeme uopće razmišljala. Nakon pozitivnog testa na trudnoću i pozitivnog „ šoka „ pozitiva me totalno preuzela! Nije bilo ničeg većeg na svijetu nego – u meni raste jedan život!

Jednog lijepog dana moja me prijateljica upita – je li te strah poroda? - Pa naravno da me strah, odgovorila sam odmah!

Sada ću i vama, kao što sam i njoj tada objasnila čega me je točno strah bilo!

Strah od poroda

1. Strah od nepoznatog – to je potpuno novo iskustvo koje do tada nisam doživjela i nisam znala što me čeka jer svaki je porod u teoriji isto – trudovi, otvaranje, porod! Ali ja nisam još bila ta koja s osmjehom to prepričava već taj status moram tek zaraditi.

2. Strah od boli – sve su žene govorile o boli koju nikad prije ni poslije nisu iskusile i da je nemoguće je usporediti s bilo čime do poroda već doživljenim. O koliko mi to boli tu točno pričamo? Da li se moguće uopće na bol psihički pripremiti? Iskreno nisam baš sigurna. Koliko god bili svjesni i očekivali bol bilo koje vrste, uvijek vas iznenadi. Svako ima drugačiji prag tolerancije boli i ne podnašamo je jednako (već same znate koliko možete podnijeti). Trudovi bole – u početku lagano i onda sve jače. Prvo sam dijete rodila sa svojim trudovima i išlo je stvarno "lagano". Pod time mislim na to da nisam dobila – drip – i da su moji trudovi bili dovoljni za porod! Drugi porod mi je potpomognut dripom i moram iskreno reći da je bol tada puuno intenzivnija nego kod prirodnih trudova.

3. Strah hoće li beba biti dobro – i za bebu je to jako velika promjena kada iz udobne sigurnosti izlazi na ovaj svijet i udahne! Tu nastupa potpuni optimizam jer naravno da smo sve uvjerene u to, a tako i treba biti! 

4. I na kraju, strah od straha – znam da čudno zvuči, ali postoji taj strah da u trenutku boli i "nemoći" neću biti dovoljno prisebna da kontroliram sebe i taj strah! 

Shvatila sam da uz sve ostale pripreme koje idu uz dolazak bebe (jer definitivno je roda neće spustiti sređenu i predivnu) moram poraditi i na psihičkoj pripremi same sebe. 

Psihička priprema za porod:

Bacila sam se ozbiljno na internet, savjete, iskustva, forume, časopise…. pa sve je vani, informacija tolika da sam u jednom trenu bila uvjerena da mogu nekog poroditi. Proučila sam sve – porod kod kuće, u bolnici, u vodi… pogledala video zapise poroda. Željela sam točno znati što me čeka jer ako se vratimo na točku 1. mojih strahova – bila sam uvjerena da to nepoznato i neće biti više potpuno nepoznato! I nije bilo, ali iskreno – doživjeti i samo svjedočiti su dvije potpuno različite dimenzije. 

E da! – strah me bilo i toga što će se dogoditi ako mi trudovi počnu po noći, a ja ih prespavam??? JESU I - NISAM!

Moram priznati da mi je bilo drago da sam se dobro informirala – jer sam stvarno bila spremna! Na putu prema bolnici, s laganim trudovima, koji baš i nisu bolni bolni, više ništa nisam znala, ni kako disati da si olakšam, niti koje poze su ugodnije od drugih, faze… nastupilo je silno uzbuđenje! Jednostavno sam znala i vjerovala (kao i cijelu trudnoću) da ja to mogu! I jesam! Dva puta!

Većina mojih prijateljica je nakon prvog poroda rekla – nikad više!   Sada sve imaju po dvoje, troje djece. :)

"Sve ide iz glave" - Strah od poroda je normalan i na njemu treba raditi i nikako mu dopustiti da vama vlada ili određuje način kako živjeti, a kamoli da na strahu temeljite vaše odluke! - Jer onog trena kada svoju bebu uzmete u naručje – vjerujte mi da ste spremni na sve! Također mogu reći da ni novopečenim očevima nije lako, no to je tema koju možete pročitati u drugom tekstu.

Meni je definitivno pomogla činjenica koliko je na svijetu ljudi – pa sve ih je mama rodila – pa tako ću i ja!

babyhelp_logo

                                                                                              BabyHelp Team