Agresivnost kod djece

Agresivnost kod djece


 

Kada govorimo o agresivnosti kod djece, mislim da je svima poprilično jasno o čemu se tu radi. Agresivnost je nešto što odmah možemo primijetiti. Tu je riječ o svađama, udarcima, ugrizima, provokacijama, povlačenju za kosu, otimanju ili uništavanju igračaka, ismijavanju; naprosto pružanju otpora i pokušaja nametanja vlastitog mišljenja.

Agresivno ponašanje već kod male djece uvijek znači ili obranu nečega ili borbu za nešto! Dijete brani sebe, sebi dragu osobu, predmet ili prostor. To može zapravo biti bilo što što je djetetu u tom trenutku važno. Dijete brani svoje interese i svoja prava, bilo to autić ili lutka s kojom se igra, osobni prostor (ponekad se djeca vole sama zaigrati bez interakcije s drugima), pažnja roditelja ili pak pažnja drage mu odgojiteljice u vrtiću.  Riječ je o postizanju i očuvanju utjecaja i ugleda..

 

Agresivnost se pojavljuje upravo u vrtićkoj dobi (najčešće između 3 i 6 godina), te često takvo ponašanje dolazi do izražaja u parku, u posjetu rodbini i prijateljima, ili pak vrtiću. Takvo ponašanje je zapravo normalno za očekivati, jer na jednom mjestu imate nekoliko pojedinaca s različitim ciljevima, interesima, prohtjevima i željama. Bitno je uočiti problem i razlog agresivnom ponašanju i usmjeriti dijete na problem, pokazati razumijevanje za njega i podučiti  ga kako postupiti drugačije kada se opet dogodi slična situacija. Poznata je stvar da dijete uči promatrajući druge i oponašajući ih. Dijete uči iz svojih iskustava! Ukoliko je usvojilo da mu je bolje da se drugi put ponaša drugačije jer će idući put zbog svog agresivnog ponašanja ostati bez drage mu igračke, ljuljačke u parku ili društva prijatelja, agresivno ponašanje će se smanjiti, a s vremenom i skoro potpuno nestati. Bitno je da zapamtimo da agresivno ponašanje ne smijemo ignorirati i moramo uvijek djelovati odmah kako bismo ga prekinuli! 

Postoje 3 vrste agresivnosti:

  1. Fizički napad
  2. Verbalna agresivnost
  3. Tiha agresivnost

 

1. Fizički napad

Najlakše ju je uočiti. Fizički napad traje kratko, u prosjeku 24 sekunde. Borbi najčešće prethodi kratki i snažni sukob, i to najčešće zbog neke igračke. Pri samoj pomisli na fizički napad često zamišljamo dvoje djece kako se hrvaju i tuku, ali fizički napad može biti i bez tjelesne interakcije. Tu se radi o naglom oduzimanju igračke. Fizički napad gotovo uvijek bude primijećen, ali nasreću nije tako čest u dječjoj svakodnevnici.

 

 

2. Verbalna agresivnost

U nju spada više od polovice agresivnih ponašanja. Agresivne izjave poput: „Pusti me!“, „Daj mi to!“, „Prestani!“ vrlo su djelotvorne, pogotovo ako su popraćene agresivnom mimikom lica te prijetećim pogledom. Verbalna agresija nije tako kratka, i nekada može trajati i nekoliko minuta. Riječi imaju snažan utjecaj na onoga kome su upućene, te mogu pojedinca rastužiti, povrijediti, odbaciti ga ili izolirati. Zbog toga što nije uvijek tako upadljiva kao fizička agresivnost, ova verbalna može proći ponekad nezamijećeno što ju čini dodatno djelotvornom.

 

3. Tiha agresivnost

Najteže ju je uočiti, ali je jednako učinkovita. Ne odgovoriti na pitanje, ignorirati, odbiti sudjelovati u igri – sve su to neki primjeri tihe agresivnosti. Sva ta ponašanja imaju agresivne elemente, i imati će jednaki ishod kao i drugi oblici agresivnosti – barem će jedno dijete tim ponašanjem biti povrijeđeno.

 

Važno je zapamtiti da agresivnost nikada ne dolazi bez razloga, ona uvijek ima neki uzrok te nije uvijek riječ o istom uzroku. Veliki utjecaj na ponašanje ima i okolina koja okružuje dijete.

 

 

Mi odgojitelji odmah pri dolasku djeteta u vrtić možemo procijeniti kakvog će raspoloženja dijete biti tog jutra. Ukoliko se dijete npr. posvađalo po putu do vrtića s majkom ili ocem, te ono smatra da je roditelj nepravedno reagirao, u djetetu će taj osjećaj i razočarenje „kuhati“ te je dovoljna samo jedna sitnica da „kap prelije čašu“ i da djetetovo ponašanje eskalira.  Agresivnost će tada iz djeteta izaći posve nenadano, u trenutku kada to nitko ne očekuje. To je tada tipičan „izljev bijesa“.

Tada je bitno da upitamo dijete zašto je tako pobjesnilo. Agresivno dijete neće uvijek moći odgovoriti na to pitanje, ali bitno je osvijestiti djetetu njegovo ponašanje i ishode njegovog bijesa.

Potrebno je biti strpljiv i dosljedan s djecom i s vremenom i iskustvom će sama uočiti negativne strane agresivnog ponašanja. 

babyhelp_logo
BabyHelp team  

                                                                                                                                                       Karmela Bučar, univ. bacc. praesc. educ